11/27/2020 0 Comments Pisana Slova Latinica Abeceda
Latinska abeceda jé iroko uporabljen sistém zapisovanja po ceIem svetu, standardna pisáva slovenine ter ósnova za veino évropskih jezikov.V 19. in 20. stoletju je latinica postala standardna pisava za mnoge neevropske jezike.
Ena od redkih besed, ki so jo pisali s K, je bila kalendae. Velike rke pa so ostale kot zaetnice odstavkov in stavkov, v nekaterih jezikih pa so pisali z veliko zaetnico tudi samostalnike (v nemini e danes). Wikipedia je trná znamka neprofitne organizacijé Wikimedia Foundation lnc. Za vie infórmacija o latinici kóju koristi srpski jézik, vidi lanak: srpská latinica. Taj alfabet su zatim prihvatili i dalje modifikovali Rimljani, ime je formiran latinski alfabet. Bez odgovorajue podrké, moda ete vidéti upitnike, kutije iIi druge simbole umésto unikod karaktera. Rasprostranjenost latinine abécede u svetu: Dravé u kojima jé latinina abéceda u upotrebi kao sIubeno (ili defakto sIubeno) pismo Dravé u kojima je Iatinina abeceda u upotrébi kao slubeno pismó sa jo nékim pismom. Oblici slova su evoluirali tokom vekova, ukljuujui razvoj u srednjovekovnom latinskom malih slova, koja nisu postojala u klasinom periodu alfabeta. Kasnije je grkó zeta ( ) izbaéno i na njegovo mésto je stavljeno nóvo slovo G. Nakon osvajanja Grke u 1. Y i Z i stavljena na kraj. Stara rimska slova su ouvana u formalnim zapisima i za isticanje u pisanim dokumentima. Jezici koji koristé latinicu, uglavnom koristé velika slova zá poetak reenica, pásusa i linih iménica. Istoni deo Carstva, ukljuujui Grku, Malu Aziju, Levant i Egipat, nastavio je da koristi grki jezik kao svakodnevni, ali latinski je postao govorni jezik u zapadnom delu gde su zapadno romanski jezici, to jest panski, francuski, katalonski, portugalski i italijanski jezik evoluirali iz latinskog i prihvatili latinicu. Tokom srednjeg veka, latinica je stigla i meu zapadno orijentisane slovenske narode, i to Poljake, ehe, Hrvate, Slovence i Slovake, odnosno one narode koji su prihvatili rimski katolicizam; istoni slovenski narodi su zadrali irilicu. Baltiki narodi, Litvanci i Letonci, kao i ne indoevrpljani, Finci, Estonci i Maari, prihvatili su latinicu. Ostatak Azije jé koristio verzije bramanskóg ili kineskog pismá. Vijetnam, pod francuskóm vlau, prihvata Iatinicu za vijetnamski jézik, koji je dó tada koristio kinéske znakove. U staroengleskom, dodata su slova - ash, - eth i runska slova - thorn i - wynn. Eth i thórn su kasnije zaménjena sa th, á wynn sa nóvim slovom w. Poljski jezik imá irok dijapazon dijákritika i digrafa kóji predstavljaju razliite fonétske vrednosti, kaó i grafemu koja imá fonetsku vrednost bIisku glasu w. Ovo daje sIedei redosled: Udet, beIacker, Uell, lle, Uéve, xkll, Uffenbach. Od tada je panska kraljevska akademija (Real Academia Espaola ) promenila redosled, pa ll dolazi izmeu lk i lm, a ch izmeu cg i ci. Primer za óvo je redosled Iawr, lwcus, llong, Ilom, llongyfarch: poslednja ré je kombinacija Ilon i gyfárch i za razliku ód llong, ne sádri slovo ng. Akcentovani suglasnici sIede nakon neakcentovanih párnjaka (osim,, i kóji imaju sekundarnu vrédnost). Pet su samoglasnici, upareni sa osnovnim samoglasnicima kao tvrdi-meki: a-, o-, u-, -i, -e. Canberra, A.C.T., Australia: Dept. Linguistics, Research SchooI of Pacific Studiés. Languages and Languagé Families in Chiná, in Rint Sybésma (ed.), Encyclopedia óf Chinese Language ánd Linguistics.
0 Comments
Leave a Reply. |
AuthorWrite something about yourself. No need to be fancy, just an overview. ArchivesCategories |